Anej Sam

Samouki stvaralac Anej Sam je rođen kao Spaso Čanković 22. svibnja 1947. u zabačenom seocetu Bošnjaci, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Za nemiran, istraživački duh srednjoškolca, već su gimnazija u Sanskom mostu i životna pravila okruženja bili preuski – bez završene škole otisnuo se u široki svijet, životnoj neizvjesnosti ususret.

Nekoliko godina je preživljavao obavljajući različite fizičke poslove na poljoprivrednim imanjima u Vojvodini i na novosadskim građevinama. Nakon odslužene vojne obveze nekoliko je godina proveo u Banjaluci, zarađujući proleterski kruh u Tvornici viskoze. Potom ga je (1971.) životna radoznalost dovela u Zagreb, gdje je u trgovačkom poduzeću Trgopromet dobio činovnički posao s dobrim izgledima za napredovanje. I konačno dočekao da, bez straha za goli opstanak, može pročitati knjigu. Prva spokojno pročitana knjiga – Krležin roman Na rubu pameti – suštinski je utjecala na njegov životni put. Da bi mogao što više čitati, odrekao se moguće poslovne karijere, zaposlio se kao noćni čuvar na zagrebačkom groblju Mirogoj i nastavio sa sustavnim čitanjem. Iščitao je jugoslavenske klasike i vratio se Krleži. Potom je čitao svjetsku klasičnu literaturu i filozofiju i opet se vratio Krleži. Zahvaljujući njemu, s posebnom pažnjom je iščitao Karla Krausa, Nietzschea, Hölderlina i Cankara, koji su ga utvrdili kao strastvenog borca za vječne vrijednosti i ustrajnog protivnika svih oblika ljudske gadosti.

U novinama – prvo u zagrebačkom Vjesniku i Oku, potom svim važnijim listovima u Jugoslaviji – počinje se odazivati na izazove vremena. Ne štedeći lijepe riječi za visoka htijenja, te odlučno obračunavajući sa svim oblicima raščovječenja – nikoga nije ostavljao ravnodušnim.

Nakon petnaestak burnih zagrebačkih godina, kulturološku metropolu je zamijenio (1986.) napuštenom seoskom kućom na Prekmurju. Nakon pet godina samovanja – vrijeme u kojemu je postao najplodniji slovenski publicist – nastavljajući put za zemlju Utopiju, zastao je u Ljubljani. Ustanovio je nevladinu udrugu Jasa, osmislio originalnu knjižnu zbirku Onježnimo svijet, koja je zaživjela kao pravo izdavačko iznenađenje. Većina knjiga zbirke su ugrađene u različite obrazovne procese, a poznavatelji opažaju da u svijesti čitatelja ostavljaju vidljive oplemenjujuće tragove.

Od 2008. godine vodi Anej Sam i ljubljansko-zagrebačku udrugu Plamenica, koja se usuđuje… Ono što čovjek mora saznati, a nitko se ne usuđuje reći, izručuje čitateljima Plamenica.

U nekom životnom razdoblju je shvatio da ga ime i prezime koje je dobio rođenjem nepotpuno predstavlja i saživio se s antičkim imenom Anej, te samosvojnim prezimenom Sam (od 1990. to je i službeno njegovo ime i prezime).

Kao Spaso Čanković objavio je knjige: Govor odjeće (Zagreb, 1986.) i Ljudi govore o modi (Murska Sobota, 1987.). Za djecu i odrasle je Anej Sam napisao: Ljepotice i zvijeri (Pula, 1990.), Izpraševanje duš (Istraga duša; Ljubljana, 1994.), Balade zavrženih (Balade odbačenih; Ljubljana, 1995.), Oblačenje (Odijevanje; Ljubljana, 2000.), Tudi otroci se oblačijo (I djeca se odijevaju; Ljubljana, 2001.), Maček Maček (Mačak Mačak; Ljubljana, 2003.), Milena (Ljubljana, 2003.), Oblačenje in moda (Odijevanje i moda – prošireno izdanje knjige Odijevanje; Ljubljana, 2006.), Zgodba o knjigi (Pripovijest o knjizi; Ljubljana, 2006.), Kam greš, Evropa (Kamo ideš, Europo; Ljubljana, 2008.), Kamo sutra (Ljubljana-Zagreb, 2010.), Otroci in moda (Djeca i moda – prošireno izdanje knjige I djeca se odijevaju; Ljubljana, 2011.), Nježno srce (Ljubljana, 2014.) i Pravilno - nije pravilno (Maribor, 2015.).

Suautor je više knjiga zbirke Onježnimo svijet: Sijaj drugačnosti (Sjaj različitosti; Ljubljana, 1999.), Žuborenje Slovenije (Žubor Slovenije; Ljubljana, 2004.), Kresnica na dlani (Krijesnica na dlanu; Ljubljana, 2006.), Sonce v brlogu (Sunce u brlogu; Ljubljana 2008.), Zemlja ima srce (Ljubljana, 2009.) i Čovjek o psu - pas o čovjeku (Maribor, 2016.).

S obzirom na činjenicu da je većina knjiga Aneja Sama nastala kao neposredan odaziv na boleću ili razveseljujuću stvarnost, razumljiva je žanrovska različitost. Najčešće se radi o prožimanju esejističkog i literarnog, dok je višeznačni bajkoviti roman Mačak Mačak čista literatura. A nešto im je zajedničko: Čitajući ih kao da povremeno slušamo grmljavinu. Iako ta vremenska nepogoda uzrokuje miješane osjećaje, nas postupno preplavljuje nada: Nakon grmljavine zrak je čišći, Nebo jasnije.

Zato Anej Sam danas dijeli sudbinu onih, koji su bili nemirna savjest svojega vremena.